Bermudska misterija
Što kriju tajne arhive?
Tiho i daleko od ociju javnosti, u specijalni odio KGB-a, godinama su se slijevala svjedocanstva, izvjesca i dokumenti o susretima i vidjenjima cudnih letecih i plovecih objekata...

              

U novoislandskom znanstvenom casopisu “Pogled u svemir”, zabiljezeno je interesantno svjedocanstvo pilota Stjuarta Bareta. On je 2. veljace 1965. godine letio zrakoplovom DC-3, nisko iznad obale sjeveroistocno od Helensvila. Iznenada, na morskoj povrsini, Baret je ugledao tamne konture nekog neobicno dugog ploveceg objekta. Vjerujuci da se radi o nekom ogromnom kitu, kakve je u toj oblasti vidao i ranije, smanjio je brzinu i spustio se nisko iznad morske pucine. Ali, nije se radilo o golemom morskom sisavcu. Naprotiv!

Zagonetno plovilo
“Neobicni objekat bio je savrseno simetricnog oblika“ - zabiljezio je u svoj izvjestaj novozelandski pilot. „Bio je od nekakvog svijetlucavog materijala, ali se spolja nisu mogli vidjeti nikakvi mehanizmi za pokretanje i upravljanje. Tajanstveno je plovilo je bilo dugo oko 30, a siroko oko pet metara, a njegov oblik nije odgovarao nijednom poznatom tipu podmornice!...“
Zasto podmornice?!… Zar se radilo o podmornici?
- Vjerojatno! – smatra Baret. – Jer, upravo kada sam se nasao iznad zagonetnog objekta, on je naglo zaronio. Istog su trena kazaljke na kontrolnoj tabli u zrakoplovu ludo zaigrale. Pokusao sam mu se pribliziti, ali je misteriozno plovilom netragom nestalo u morskim dubinama.
Mocnici bivseg Sovjetskog Saveza svojevremeno su uveli centralizirano prikupljanje podataka o zagonetnim pojavama i neidetificiranim plovecim i letecim objektima, a izvjestaji su obuhvatali podrucja od Baltika do Pacifika. Bili su to ultra tajni projekti koje je kontrolirao mocni KGB, a vodeni su pod razlicitim imenima: „Mreza“, zatim „Galaktika“, a potom „Horizont“.
Tiho i daleko od ociju javnosti, u specijalni odio KGB-a, godinama su se slijevala svjedocanstva, izvjesca i dokumenti o susretima i videnjima cudnih letecih i plovecih objekata. U golemu mrezu specijalnih izvjestaca bili su ukljuceni vojnici, pomorci, policajci, piloti, cak i partijski aktivisti sa dalekih prostranstava.
Na celu istrazivackog tima KGB je postavio covjeka od velikog povjerenja, obavjestajnog pukovnika Borisa Sokolova, koga „Aganjokov“ publicista Alexsandar Nikonov posljednjih godina javno optuzuje da je preko 400 najznacajnijih dosijea, ukljucujuci i najvrednija dokumenta i video snimke o pojavama letecih tanjira i neidentificiranih plovecih objekata na nebu i u vodama bivseg SSSR-a predao Zapadu, najvise Amerikancima.
- Tisucu drugih nista manje znacajnih izvjestaja o problemu letecich tanjira - tvrdi javno Nikolov - Sokolov je drzao u putnom kovcegu, na tavanu svoje dace... O njima se vec dugo nista ne zna. Mozda su vec odavno nestali iz Rusije...

Proklete činjenice!
Da bi dokazao svoju hipotezu da je rusku nuklearnu podmornicu „Kursk“ potopilo zagonetno plovilo „koje ne pripada nijednoj zemlji sa naseg planeta“, Alexsandar Nikonov je razgovbarao i sa Borisom surikovim, mozda i najvecim ruskim autoritetom za letece i plovece neidentificirane objekte. surikov se proslavio time sto je uspio da raskrinka brojne fotografije i autore video-snimaka letecih tanjira, dokazavsi da se radi o prefinjenim falsifikatima, a ne o istinitim foto-dokumentima!
surinovu je neshvatljivo, cak i smijesno sto zvanicne drzavne strukture u Rusiji sluzbeno poricu pojavu neidentificiranih letecih i plovecih objekata u vrijeme kada neke zemlje, poput Francuske i Cilea „sluzbeno priznaju postojanje tehnickih objekata izvanzemaljskog podrijetla u atmosferi oko Zemlje“!
- Istina je - kaze Boris surikov - da su mnoge epizode o kojima govore storije iz zapadnjackih izvora izmisljene, ali neidentificirani ploveci i leteci objekti su - gruba istina. Oni postoje i dio su nase svakodnevnosti!
To bi moglo biti tacno. Uostalom, postoje i vjerodostojni izvjestaji i dokumenti. Postoje epizode koje nisu izmisljene i koje je tesko demantirati. Uostalom, evo sta je dozivio japanski pilot Jokomo Shiu...

Tog dana Shiu je iz Baze poletio u 20,18 sati. Vec nakon petnaestak minuta ispod sebe je vidio nesto nevjerovatno - poput kakva prividenja - otvorilo se more! Fantasticni prizor pratile su eksplozije, a onda se iz morske pjene vinulo nesto sto je bilo nalik izduzenom srebrnom disku. Jokomo je mehanicki ukljucio radio i obavijestio Bazu:
- Nalazim se iznad Oshime… Ispod mene leti nesto nalik letecem disku... Izronio je iz mora... sta da radim? Prijem...
- Prati ga! – dobio je odgovor.
Jokomo je okrenuo aparat udesno i nasao se iza misteriozne letjelice. Bio joj je “u repu” i pratio ju je prema otvorenoj pucini. Istodobno je obavjestavao Bazu o svemu sto se desavalo ispred njega.
- Letjelica mijenja boju. Postaje purpurnocrvena… Sada je narandzasta… Povecava brzinu… Nisam u stanju vise da je pratim… BjezI mi… Nestaje… sta da radim?!…

Otvoriti tajne dosijee
Letejlica je uistinu nestala, a Baza je pozvala Jokoma da se vrati. Okrenuo je aparata, ali te noci za njega nisu prestala uzbudenja. Kada se ponovo nasao u blizini Oshime, pogledao je mjesto odakle se u nebo vinula misteriozna letjelica. I ponovo se zapanjio: na dnu mora, nesto je gorjelo!
Svuda unaokolo dokle je sezao pilotov pogled pruzao se fantastican prizor: more se presijavalo u raznim nijansama narandzaste boje! Nesto slicno Jokomo Shio nikada u zivotu nije imao priliku da vidi.
Nevjerovatni dogadajim registrirani su posljednjih godina na razlicitim pomorskim meridijanima, a saradnik moskovskog tjednika “Aganjok” Alexsandar Nikonov s pravom smatra “da je, konacno, krajnje vrijeme da otvorimo tajne dosijee i da priznamo da postoje misterije koje nismo u stanju racionalno da rjesimo” i dodaje da ruska nuklearna podmornica “Kursk” nije jedina zrtva neidentifikovanih podvodnih plovila, podsjecajuci citaoce da je na jednako misteriozan nacin nestala i americka atomska podmornica "Tresche ("Lisica")…
Posljednja poruka sa nekadasnjeg ponosa americke ratne mornarice bila je krajnje uznemirujuca:
"...Nalazimo se na planiranoj dubini... Svuda unaokolo vlada besprijekoran mir. Plovimo naprijed... Uskoro cemo biti na... Ali, kakva je ovo buka?!... Primijecujemo svjetla... Ali, zar je to moguce?!... Na ovim dubinama... Auuu, gotovi smo!... Togo..."
I to je bilo sve!
Kakva je to svjetla primijetio zapovjednik podmornice na dubinama kojima je plovila "Tresche"? Otkud toliko cudenje u njegovom glasu i zasto do kraja nije izgovorio posljednju recenicu?!
Odgovor na ova pitanja odnio je sa sobom - u smrt i nistavilo!

Ukleta podmornica
Desilo se to 9. travnja 1963 godine u vodama Atlantika, sasvim blizu zlokobnog Bermudskog trougla. I jos nesto: americka atomska podmornica, koja je ime dobila zbog uvjerenja njenih konstruktora i graditelja da je neunistiva i da se moze izvuci iz najneugodnijih situacija, u trenutku nestanka bila je u pratnji dva americka vojna broda. No, to joj nije pomoglo. Jednostavno je nestala!
Ali, time se ne zavrsava prica o lukavoj "Lisici". Nekoliko dana nakon katastrofe, utvrdeno je da se njeni ostaci, navodno, nalaze na 3000 metara dubine, a cetiri godine kasnije, u ljeto 1967. godine, dogodilo se nesto sto je do kraja zbunilo americke pomorske eksperte.
Za vrijeme krstarenja luksuznom jahtom iznad podrucja gdje je nestala "Lisica", jedna americka porodica, na povrsini uzburkanog mora, najednom je ugledala potonulu americku atomsku podmornicu. sta vise, poceli su da pozivaju, ali kada im nitko nije odgovorio, priblizili su se jos blize. Tek tada su na boku podmornice procitali ime "Tresche"!
I ne samo to: primijetili su duz vodene linije i jednu dugu pukotinu, koja uopce nije smetala podmornici da se odrzava na povrsini i - plovi!
Dvije godine kasnije Amerikanci su pretrpili jos jedan gubitak. U vodama oko Azorskih otoka netragom je nestala nuklearna podmornica "skorpion"!
sta se dogodilo?
Nakon jednomjesecnih pomorskih vojnih vjezbi u sastavu seste flote u Mediteranu, tog 21. svibnja 1969. godine, americka je podmornica uspostavila vezu sa svojom bazom u Norfolku. U kratkom razgovoru, komandant "skorpiona", iskusni pomorac Fresis A. Slajteri, raportirao je da plovidba tece u najboljem redu, da je posada u odlicnoj formi i da svi jedva cekaju da se vrate, kako bi se sreli sa svojim obiteljima. I to je bilo sve!
"skorpion" se nikada vise nije oglasio, a opsezna potraga za njim bila je uzaludna. Tek. pet mjeseci kasnije, 29. listopada 1969. godine, njeno nepomicno "tijelo" otkriveno je na dnu Atlantika, ali nikada nije ustanovljeno sta je bio istinski uzrok njenog zagonetnog potonuca!

Iza polarne kape
Mnogi istrazivaci i iskusni pomorci s pravom smatraju da je Bermudski trougao nesumnjivo slozena i viseslojna misterija. Ona u sebi krije brojne dvojbe, sumnje i pretpostavke, koje su podjednako zanimljive, zbunjujuce i zagonetne - od vjerovanja da se u morskim dubinama kriju ostaci legendarne civilizacije Atlantide do pretpostavke da su upravo na tom mjestu, na morskom dnu izmedu Floride, Bahama i Puerto Ricoa, svoju tajnu podmorsku bazu smjestili neznani gosti iz kosmosa, koji otimajuci zrakoplove i brodove i kidnapirajuci pilote i pomorce za svoje tajanstvene eksperimente kontroliraju znanstvene domete Zemljana.
Svjedocanstva o nepoznatim plovecim objektima i neidetifikovanim letjelicama koje vrsljaju morskim dubinama nerjetko su tema i ozbiljnih znanstvenih skupova. U svojoj knjizi "Tajanstveno more" svojevremeno sam detaljno opisao vise zagonetnih epizoda i svjedocanstava, koje navode autori kojima se moze vjerovati, najcesce iskusni pomorci, oceanografi, piloti, ribari, pa cak i pomorski eksperti.
No, kako je vrijeme prolazilo, u mojoj su se bogatoj arhivi sve vise umnozavali slucajevi na koje suvremena znanost nije znala odgovore i koje je zbog svoje enigmaticnosti smjestala u otvoreni Dosje X. U knjigu koja je u Vasim rukama.
Za ovu priliku, opisat cu nekoliko slucajeva u kojima su ocevici strogo pouzdane osobe, nerjetko znanstvenici, kojima se moze vjerovati. Zagonetne pojave registrirane su na razlicitim mjestima naseg planeta, ali im je svima zajednicko da do danas nisu racionalno objasnjene.