Mreža ukletih zona
Prikupljajuci podatke o misterioznim nestancima brodova i aviona, americki je istraživac A. Sanderson otkrio da postoji tacno deset podrucja u kojima se, s vremena na vrijeme, odigravaju nevjerovatni dogadjaji!

Bermudske misterije (8)
Mreža ukletih zona
Prikupljajuci podatke o misterioznim nestancima brodova i aviona, americki je istraživac A. Sanderson otkrio da postoji tacno deset podrucja u kojima se, s vremena na vrijeme, odigravaju nevjerovatni dogadjaji!

To nisu uvijek “trokuti”, vec ponekad “rombovi”, “pravougaonici”, “krugovi”... Smjesteni su gotovo simetricno s obje strane ekvatora - pet s jedne pet s druge strane - tocno na 72. stupnju duljine, i svi se odlikuju stalnim magnetskim i drugim anomalijama.

Zemlja mrtve linije
O tocnim lokacije ukletih zona do sada se malo pisalo. Pored Bermuda i Vrazijeg mora, one su smjestene u zapadnom dijelu Mediterana, sjeveroistocno od Havaja (u sjevernom Pacifiku), uz sjeveroistocnu obalu Argentine, uz jugoistocnu obalu Afrike, u Tasmanskom moru, u istocnom dijelu Indijskog oceana, u zapadnom dijelu Indijskog okena (uz jugozapadnu obalu Australije) i u, po mnogo cemu jedinstvenom, predjelu - u “zemlji mrtve linije” - u Afganistanu!
Ukoliko su A. Sanderson i njegove pristase u pravu, onda je nas planet obavijen veoma preciznom mrezom ukletih zona, koje su podjednako udaljene jedna od druge. Ako u ta misteriozna podrucja ukljucimo i polove, onda mreza izgleda kompletna - dvanest nevjerojatnih podrucja u kojima se dogadaju cudni i neobjasnjivi nestanci!
Istrazujuci ova opasna podrucja, americki su i ruski znanstvenici otkrili brojne zagonetke na koje nisu nasli racionalne odgovore. Odakle, na primjer, “izviru” golemi unutarnji valovi u oceanima i kakva je njihova sudbina kada se ne pojave na povrsini mora? Zasto voda ispod ekvatora, na dubini izmedu 200 i 600 metara, relativno uskom strujom tece u suprotnom smjeru od povrsinskih morskih struja? Zbog cega se nad tom strujom povremeno (ili uvijek?) stvaraju valovi, kao na “zmijolikom konopcu”, ponekad dugi cak i nekoliko tisuca kilometara? Kako je izgledao ocean prije milijardu ili vise godina? Kako oceani utjecu na sve uocljivije promjene klime na nasem planetu i kakva je njihova uloga u svemu tome?
Na drugoj je strani, veliki broj strucnjaka iz razlicitih podrucja znanosti, pokusavao proteklih desetljeca objasniti uzroke zagonetnih nesreca i misterioznih nestanaka, te proniknuti u tajnu (ne)prirodnih mehanizama, koji vladaju u ukletim podrucjima.
Ralph Barker, autor knjige “Velika misterija u zraku”, pise da odredena otkrica nekih fizicara upucuju na opasne gravitacione cestice materije. On smatra da “materija koja se ne podvrgava zakonima sile teze, a narav joj je protivna prirodi materije Zemlje, posjeduje golemu eksplozivnu snagu kad dode u dodir sa zemaljskom materijom...” i da se “lokalizira u odredenim podrucjima Zemlje”.
Glasovita je i hipoteza o “skoku u vremenu”. Rijec je o tome da magnetske bure, koje izazivaju radio-smetnje, mijenjaju magnetsko polje naseg planeta, a mozda mijenjaju cak i silu tezu. U odredenim uvjetima i okolnostima, koje znanost jos uvijek nije uspjela definirati i, dakako, objasniti, te pojave, mozda, mogu izazvati pomak brodova i aviona u druge tocke prostorno-vremenske dimenzije!

Nestali 10 minuta!
Bilo je slucajeva - najcesce u Bermudskom trokutu - da su se zrakoplovi sa zadace vracali mnogo prije nego sto je trebalo, kao da su letjeli uz nevjerojatnu snagu povoljnog vjetra. A atmosferske prilike, registrirani u vrijeme tih letova, nisu mogle izazvati slicne otklone. Pretpostavlja se da su se u tim slucajevima zrakoplovi samo “ocesali o krajicke” nastalih anomalija, dok su prolazili pored nekakve “prostorno-vremenske rupe”!
Naravno, ova teza zvuci vise nego fantasticno, jer je do danas nitko nije uvjerljivo objasnio. Ali, to nikako ne znaci da je “izvan pameti”. Uostalom, evo jednog slucaja iz zivota, o kome sam detaljnije pisao u svojoj knjizi “Tajanstveno more”.
Dogodilo se to 1970. godine u zrakoplovnoj luci Miami. U glavnoj ulozi je bio putnicki zrakoplov kompanije National Airlines, koji se - pod kontrolom radara - sa 127 putnika sa sjevero-istoka priblizavao svom odredistu. Iznenada, a to i jeste ono sto se ne da nikako racionalno objasniti, zrakoplov je nestao s radarskog ekrana i ponovo se pojavio tek nakon deset minuta, kada je vec u zracnoj luci dignuta uzbuna. Zrakoplov se zatim prizemljio bez ikakvih poteskoca.
Iskusni pilot i clanovi posade bili su iznenadeni zaprepascenoscu personala Kontornog tornja, posto se po njihovom uvjerenju nije dogodilo nista neobicno. Tada je jedan od kontrolora leta ljutito reagirao:
- Zaboga prijatelju, pa vi punih deset minuta napraosto niste postojali!
Sada je i pilot bio zbunjen.
- Kako? - upitao je.
- Pogledajte u vas sat!
Tada je pilot sravnio vrijeme na satovima posade i u zrakoplovu s vremenom u zrakoplovnoj luci. Rezultat je bio vise nego apsurdan: satovi u zrakoplovu i satovi njegove posade, kao i putnika, zaostajali su za regularnim vremenom - deset minuta! Sve ovo je bilo utoliko cudnije sto dvadesetak minuta ranije, pri obaveznom sravnjavanju satova, nije bilo - nikakvih razlika!
Slicni su slucajevi zabiljezeni u jos nekim krajevima i podnebljima naseg planeta i kazivanje o njima oduzelo bi nam dosta vremena i prostora. S toga cemo navesti samo jos jedan.

Sudar s prošlošću
Dogadaj se odigrao u ljeto 1961. godine u zracnom prostoru drzave Ohio (SAD). Leteci kroz teske kisne oblake, jedan je americki pilot primijetio da pravo na njega leti neki drugi zrakoplov. Zbunjeni i preplaseni pilot, ucinio je sve kako bi izbjegao tragediju. To mu je poslo za rukom iako nije u potpunosti izbjegao opasni susret - okrznuo je krilom nepoznati zrakoplov!
sto se dalje dogodilo? Da li je udarac bio tragican za nepoznatog pilota koji mu se nasao na liniji leta?!...
Pilot je pogledao ispod sebe i s olaksanjem konstatirao da do tragedije nije doslo. Pogledao je pazljivije: nepoznati je avion bio muzejski primjerak dvomotorca od drveta i kanvasa, model starinskog aparata koji se proizvodio davno, jos prije Prvog svjetskog rata!
I sam je zrakoplovac izgledao nekako staromodno. Na sebi je imao kozno odijelo, koznu kapu na glavi i ogromne naocare. Sljedeceg momenta, stari je zrakoplov skrenuo u stranu, uletio u neki oblak i - nestao!
Kada se spustio na obliznji aerodrom, pilot o cijem je dozivljaju rijec, prijavio je da se “neki idiot nalazi u zraku u svom zakrpanom, starom zrakoplovu” i da stvara kaos u avio-saobracaju. Medutim, kada je kasnije provjeravao podatke u Kontrolnom tornju, saznao je da nigdje nije bio primijecen stari zrakoplov s kojim se za malo sudario. Pretrazio je i listu dozvola za letenje, ali ni u njoj nije nasao nikakav podatak o starom zrakoplovu!
Cijeli dozivlja ostao bi mu u sjecanju kao jedan od najdramaticnijih i najmisterioznijih u zivotu da nekoliko mjeseci kasnije iz novina nije saznao za neobicno otkrice: zrakoplov, upravo onakav s kakvim je, na srecu, izbjegao sudar, bio je pronaden na nekoj livadi prekriven sijenom.

Istodobno je istrazna komisija, a to je ono sto jos uvijek zbunjuje znanstvenike, detaljno ispitujuci stari zrakoplov, nedvojbeno zakljucila da se aparat nalazio na tom mjestu, dakle, na livadi, posljednjih nekoliko desetljeca i da za to vrijeme zasigurno nije uopce letio. Nije ni mogao, jer je bio vec u raspadajucem stanju!
Ali, ni to nije bilo sve: u pilotovoj kabini pronaden je stari dnevnik u kome je pilot zabiljezio i neobicni dozivljaj, koji je dozivio prije vise od 50 godina:
“Leteci kroz oblake”, zapisao je stari zrakoplovac “najednom sam se nasao nasuprot ogromne srebrne letjelice nalik zrakoplovu, koja me je okrznula svojim srebrnim krilom. Momenat kasnije, sjajni se zrakoplov okrenuo i nestao u drugom oblaku!”
Pilot iz Ohia je bio krajnje iznenaden ovim otkricem. Dnevnik je odmah odnesen ekspertima civilnog zrakoplovstva, koji su bili ubijedeni da je cijeli slucaj bio izmisljen, a dnevnik da je bio falsificiran. Medutim, iznenadenju nije bilo kraja kada se ispostavilo da je dnevnik stopostotno autentican, a posljednje biljeske u njemu da su stare najmanje - pet desetljeca!
Ovo je, uistinu, jos vise zbunilo znanstvenike, pa je formirana nova komisija eksperata, koja je detaljno pregledala stari zrakoplov. I sto je otkrila?

Nevjerovatni doživljaj
Na jednom dijelu zrakoplova otkriven je trag boje i aluminija. Ovi ostaci su detaljno ispitivani i provjeravani i u znanstvenim laboratorijima, ali nije bilo sumnje u to da se radi o materijama od kojih se izraduju – moderni avioni!
Kako objasniti ovaj neverovatni slucaj? Da li se na nasem planetu, pod odredenim okolnostima, dogadaju “vremenska preklapanja” ili nekakve kaoticne vremensko-prostorne anomalije?!…
Na ovo pitanje je dosta tesko odgovoriti, ali uporni novinari su u arhivama Oksforda otkrili jos jedan “dokaz” da je to izgleda moguce. Evo cime oni to dokauju…
Dogadaj o kojem ce biti rijeci odigrao se u Versaju (Francuska) davnog 10. srpnja 1901. godine. Glavne licnosti su bile dvije engleske uciteljice, dakle, za to vrijeme veoma obrazovane osobe. Njihova imena su Elinora Dzordan i sarlota Meberli.
Kada su tog dana pune ushicenja usle u Versajski park I dosetale do jednog zelenog proplanka, najednom su pocele da osjecaju kako se oko njih sve mijenja. Do njih je poceo da dopire neobicno zucan zagor, a oko njih ambijent je poprimao nekakav drugaciji izgled. Ispred njih je, na neki cudan nacin, nestajalo predivne aleje i – Elinora i sarlota su ulazile u neko drugo vrijeme!
Ulazile su u – proslost!
Naravno, engleske uciteljice su bile silno zbunjene, ali I nemocne da bilo sto poduzmu. Nastavile su sa setnjom jedna drugu sapatom ohrabrujuci. Pored njih su prolazili francuski plemici iz vremena Marije Antoanete; podalje su dvorkinje o necemu glasno raspravljale; bastovani su strpljivo dotjerivali zeleno rastinje; cuo se zveket starinskih kocija, sve skupa, prizor jednog davnog vremena bio je dosta kompletan i, nadasve, ubjedljiv!
Koliko su dugo boravile u drugoj vremenskoj dimenziji, uciteljice nisu mogle da objasne cak ni u svojim detaljnim biljeskama, kojima su zapanjile citav znanstveni svijet svog vremena. Sjecaju se svoje prevelike zbunjenosti, ali i takvih detalja koji su, kasnije, znanstvenike ubijedili da Engleskinje u Versaju nisu mastale i sanjarile, vec da je njihov dozivljaj “po svoj prilici autentican, ali i neobjasnjiv”!

Utjecaji Sunca i Mjeseca
Rjesenje misterije Bermudskoga trokuta trazi se i u osobinama meteoroloskih uvjeta, sto ih karakteriziraju promjenjljivost vremena i cesti uragani. Time se, medutim, ni izdaleka ne mogu objasniti svi tajanstveni slucajevi zabiljezeni u ostalim ukletim podrucjima.
Neki strucnjaci drze da se uzrok nalazi u morskim potresima - iznenadnome pomicanju morskog dna, sto moze stvoriti val poput oblakodera, visok cak i do 60 metara, i proizvesti vrtlog koji je u stanju usisati svaki brod ili zrakoplov. Ali, ni seizmicki udari, ni dzinovski valovi ne mogu ostati nevidljivim, a njihovo orgijanje nije zabiljezeno ni u jednom slucaju nestanaka brodova i zrakoplova.
Ruski znanstvenik, nekadasnji sef katedre za fiziku moskovskog inzenjersko-gradevinskog instituta, dr. Aleksandar Jeljkin, smatra da rjesenje bermudske zagonetke treba traziti na drugom mjestu.
Analizirajuci svaki ponaosob slucaj nestanaka brodova i zrakoplova u ukletom Bermudskom trokutu, on je uocio da se “momenti njihova nestanka” ponavljaju po sasvim odredenim zakonitostima koje su u svezi s astronomskim pojavama. Preciznije, do nestanaka dolazi uvijek u okolnostima kada se nas planet, Mjesec i Sunce, na svojim svemirskim putanjama, nadu u odredenim tockama, pod odredenim kutovima i na stanovitim medusobnim udaljenostima.
Poznato je - veli dr. Jeljkin - da se nas svemirski dom, planet Zemlja, okrece u beskrajnim prostranstvima vrlo kompliciranom putanjom. U toj “plovidbi” neprekidno se mijenjaju koordinate Zemlje u odnosu na Sunce i Mjesec, koji takoder ne stoji na jednom mjestu. U tim razlicitim medusobnim odnosima dolazi i do razlicite snage medusobnih utjecaja tih tijela jednoga na drugo. Kako je k tome Zemlja jos i spljostena na polovima, to Sunce i Mjesec snaznije privlace one njezine dijelove koji su im blize, to jest ona podrucja oko ekvatora. Pri tom nastaju razlicite sile i protusile koje kao da zele izmijeniti zamisljenu osovinu oko koje se okrece nas planet. Te sile najsnaznije djeluju - zbog polozaja u kojima se nadu Zemlja, Mjesec i Sunce - u prosincu i lipnju, a najslabije u ozujku i rujnu!...

Zemlja poput kristala
Osim tih fenomena, dr. Jeljkin podsjeca i na sile sto utjecu na plimu i oseku. Ni njihova snaga i usmjerenost nisu stalne, nego se mijenjaju. Najsnaznije su u doba “mladoga” i “punoga” Mjeseca. Putujuci oko Zemlje, nas nebeski susjed - podsjeca dr. Aleksandar Jeljkin - cas nam je blizi, a cas se udaljuje. Kad se nade u najblizoj tocki prema nasem planetu, njegova je privlacna snaga 40 posto veca od one kad je Mjesec najudaljeniji od Zemlje.
- Kruzeci istim putanjama Sunce, Zemlja i Mjesec dolaze u odredenim vremenskim razdobljima u “zakonite” medusobne polozaje u kojima se ponavlja djelovanje medusobnih sila. U takvim trenucima, u Bermudskom trokutu i drugim ukletim podrucjima, moguce su i takve prirodne pojave kao sto je pokretanje magme duboko, ispod oceanskog dna, usljed cega dolazi do anomalija u magnetskim polovima Zemlje. To opet onemogucuje funkcioniranje kompasa i svih drugih brodskih instrumenata za orijentaciju, zaustavljaju se satovi, elektricni i elektronski uredaji, bas kako to opisuju rijetki sretnici, koji su prezivjeli na nastradalim brodovima i zrakoplovima...
U prilog svemu sto je receno nemoguce je zaobici i zanimljivu pretpostavku Jeljkinovih kolega, ruskih istrazivaca Nikolaja Goncarova, Valerija Makarova i Vjaceslava Morozova. Oni promatraju Zemlju kao svojevrsni golemi kristal, oblozen velikim plocama. Njihova je prva shema dodekaedar, tijelo sastavljeno od dvanaest petokuta.
Druga je shema ikozaedar, koji se sastoji od dvadeset trokuta. Pri spajanju tih shema, dobija se na globusu kostur Zemlje-kristala, a u kristalu dolazi do najzanimljivijih pojava na rebrima i cvorovima mreze.
Cini se da na spojevima poliedara dolazi do mnogih globalnih lomova Zemljine kore, a na cvorovima, gdje se sastaju vrhovi trokuta - sve svjetske magnetske anomalije, sredista najvecega i najmanjega atmosferskog tlaka, najvece naslage korisnih ruda, cak i izvorista najstarijih kultura i glavna zimovalista ptica-selica!
Jedan od cvorova tocno poklapa Bermudski trokut, drugi japansko Vrazije more, a ostali se slazu s preostalih osam “podrucja nestanka”. Dakako, to je tek “luda zamisao” i zasad nista vise, ali - kako bi se reklo - sve se slaze!
Bez obzira na sve, posljednjih se godina u ukletim podrucjima obavljaju intenzivna, slozena geomagnetska, gravitacijska, meteoroloska i druga znanstvena istrazivanja, a ukljucena je cak i svemirska tehnika. Sve se cini ne bi li se uslo u bit bermudske misterije i otkrili razlozi nestanaka brodova i zrakoplova. No, ocean za sada uspjesno odolijeva svim pokusajima, duboko skrivajuci svoje stare tajne.
A jedna od njih, nesumnjivo su i fantomski otoci..